Scardanelli, Mile Stojić

Živio je 36 godina u gradskoj kuli Umno poremećen, tako su govorili prijatelji što su ga napustili. Majka mu je svaki dan donosila siroti...

Živio je 36 godina u gradskoj kuli
Umno poremećen, tako su govorili
prijatelji što su ga napustili.
Majka mu je svaki dan donosila
sirotinjsku krumpir čorbu. Nije izlazio.
Jedino njoj čitao je svoje zapise
koje nije razumjela, ali ipak uvjerena
da je to što njen sin zbori
nekakva istina.

Pisao je duge himne, ode i elegije
Kroz puškarnicu bedema gledao mutnu Rajnu
Modro nebo nad Tübingenom
Opjevavao je Empedokla i Ivana s Patmosa.
Mjesecima se nije kupao, smrdio je.

Noću je lupao o zid i ispuštao jezive krikove
Izgubljen za svijet, za koji više nije mario
U magli Nibelunga progonili su ga sablasti historije
zlata i krvi.

Pjesme su mu postale poznatim pola stoljeća
nakon što je otišao. Raspisali se profesori,
filozofi, filolozi, nazivajući ga sjevernim Orfejom.
Romantični stih: “Za tebe, draga, ni jedan uzaludno
nije pao”, Šegrt Đavolov uklesao je na divovsku portu
Olimpijskog stadiona u Berlinu, sto godina nakon
Njegove smrti.

Taj luđak, koji je umro u prnjama, iskovao je
na stotine zlatnika njemačkog jezika,
koji blistaju astralnim sjajem
sve do današnjih dana.

Neka je sveto ime tvoje tamno kraljevstvo tvoje
Scardanelli.

Izvornik: Ars, OKF, BROJ 5, 2019. 

Foto Radio Slobodna Europa